U međunarodnom znanstvenom časopisu Heritage objavljen je 7. listopada 2026. godine znanstveni rad pod naslovom „Integrating GIS-MCDA and Machine Learning for Geoarchaeological Habitation Suitability Modeling in the Karst Mountain Environment of Biokovo Nature Park“, čiji su autori Silvia Bekavac, Dora Štublin i Fran Domazetović iz Centra za geoprostorne tehnologije Sveučilišta u Zadru. Istraživanje je usmjereno na razvoj i usporedbu modela prostorne pogodnosti za povijesno naseljavanje na području Parka prirode Biokovo, primjenom geografskih informacijskih sustava (GIS), višekriterijske analize odlučivanja (MCDA) i algoritama strojnog učenja. Planinski krški krajolici predstavljaju poseban izazov za geoarheološka istraživanja zbog izražene reljefne raščlanjenosti, prostorne fragmentiranosti pogodnih područja i raspršenosti arheoloških ostataka. U istraživanju je korišten 21 morfometrijski, hidrogeomorfološki, klimatski i arheološki kriterij, zajedno s 804 referentna poligona, na temelju kojih su razvijena četiri modela prostorne pogodnosti: GIS-MCDA s jednakim težinama kriterija, GIS-MCDA temeljen na analitičkom hijerarhijskom procesu (AHP) te algoritmi strojnog učenja Random Forest (RF) i XGBoost. Rezultati validacije pokazali su visoku sposobnost razlikovanja pogodnih i nepogodnih područja kod svih analiziranih pristupa, pri čemu je XGBoost ostvario najbolje rezultate (AUC = 0,9886), uz vrlo sličnu uspješnost algoritma Random Forest (AUC = 0,9876). Završni model pokazao je da su prostori visoke i vrlo visoke pogodnosti za povijesno naseljavanje ograničeni i prostorno diskontinuirani, pri čemu svega 16,72 % analiziranog područja pripada dvjema najvišim klasama pogodnosti. Posebno pogodna područja identificirana su unutar specifičnih krških mikroreljefnih cjelina, osobito u okolici ponikava, što upućuje na važnost lokalnih geomorfoloških i okolišnih obilježja pri odabiru prostora za naseljavanje i korištenje planinskog krajolika u prošlosti. Istraživanje doprinosi boljem razumijevanju prostorne organizacije povijesnog naseljavanja i korištenja krškog planinskog prostora, a razvijena metodologija predstavlja vrijedan alat za prediktivno arheološko modeliranje, usmjeravanje budućih arheoloških istraživanja i upravljanje kulturnom baštinom u mediteranskim i dinarskim krškim područjima. Rad je objavljen u otvorenom pristupu i dostupan je međunarodnoj znanstvenoj i stručnoj zajednici.
Puni tekst znanstvenog rada dostupan je na poveznici:
https://doi.org/10.3390/heritage9100410
